Odvajanje otpada u Hrvatskoj zakonska je obveza svih građana, no stopa uspješnosti i sustav naplate uvelike se razlikuju ovisno o regiji i jedinicama lokalne samouprave. Dok pojedine regije poput Međimurja bilježe stopu odvajanja od preko 90 %, u nekim južnim dijelovima zemlje i manjim gradovima taj je postotak znatno niži.
Standardne boje spremnika u kućanstvima:
Pravilno razvrstavanje u kućanstvima provodi se prema vrstama otpada u zasebne spremnike ili vrećice:
- Plavi spremnik: Papir i karton (novine, časopisi, knjige, kartonske kutije).
- Žuti spremnik: Plastika i metal (PET ambalaža, plastični čepovi, tetrapak, limenke).
- Smeđi spremnik: Biootpad (ostaci voća i povrća, ljuske jaja, talog kave, vrtni otpad).
- Zeleni spremnik: Staklo (staklene boce i staklenke bez čepova).
- Crni/Sivi spremnik: Miješani komunalni otpad (ostaci koji se ne mogu reciklirati, pelene, higijenski ulošci).
Regionalne razlike i sustav naplate
U Hrvatskoj vrijedi pravilo “plati koliko baciš”, koje potiče građane na smanjenje miješanog otpada:
- Sjeverna Hrvatska: Regije poput Međimurja predvode u ekološkoj svijesti s iznimno visokim postocima recikliranja.
- Grad Zagreb: Primjenjuje model sa službenim plavim ZG vrećicama za miješani otpad. Građani fiksni dio plaćaju kroz holdingove račune, a varijabilni kupnjom vrećica u trgovinama.
- Obalna područja: Zbog turističkog pritiska i specifične infrastrukture, mnogi gradovi na obali i otocima tek u novije vrijeme unaprjeđuju sustave s fiksnim i mobilnim spremnicima.